Dan primirja u Prvom svetskom ratu obeležava se u svetu 11. novembra, na dan kad je 1918. godine u železničkom vagonu u francuskom mestu Kompjenj potpisano primirje između sila Antante i Nemačke.Tog dana u 11 časova prekinuta je do tada najveća klanica u istoriji čovečanstva. Rat je odneo više od 16 miliona života, a preko 20 miliona ljudi je ranjeno.
Za Srbiju ovaj datum ima posebno i dublje značenje. Dok je ostatak planete slavio primirje, srpski narod je slavio pobedu! Srbija nije kapitulirala, nije tražila nikakvo primirje, već je slobodu i pobedu izborila na bojnom polju potukavši do kolena i Nemce, i Austrougare, i Bugare, koji su joj stajali na putu. Nakon proboja Solunskog fronta 15. septembra 1918, srpska vojska, rame uz rame sa saveznicima, probila je neprijateljske linije i za samo 45 dana oslobođeni su Skoplje, Niš i Beograd… Francuski general Franš d’Epere tada je zapisao:
Za Srbiju 11. novembar ima posebno značenje Foto: Kurir
– Srpska vojska je pokazala ono što je svet zaboravio – snagu duha, hrabrost i čast. Ona nije oslobodila od ropstva samo svoju zemlju, već i Evropu.
Današnji datum se doživljava kao dan slobode
Izgubili smo više od 1.247.000 ljudi, gotovo trećinu stanovništva, što je najveći gubitak među svim učesnicima rata.
U međunarodnom kontekstu, 11. novembar se obeležava kao Dan primirja, ali mnogi Srbi ga smatraju Danom pobede. Zato se taj datum u Srbiji doživljava kao dan slobode izvojevane slavnom pobedom, danom sećanja na ogromne žrtve kojima je izvojevano ne primirje, nego pobeda.
Današnji dan se dožvljiva i danom pobede Foto: Printscreen
I dok se u narodu sve češće zastupa ta teza, iz stručnog ugla je ispravno da se obeležava Dan primirja.
– Prvi svetski rat se završio sklapanjem nekoliko primirja u novembru 1918. Mi ovaj praznik obeležavamo odskoro i uzeli smo datum 11. novembar, kad je sklopljeno primirje na takozvanom zapadnom frontu. Zanimljivo je da se često zaboravlja da je jedno važno primirje potpisano u Beogradu dva dana kasnije, odnosno 13. novembra, između Srbije i savezničkih država (koje je potpisao vojvoda Mišić) sa Ugarskom. Sam mirovni ugovor je sklopljen tek na leto naredne 1919 – objašnjava za Kurir istoričar Miloš Vojinović, dodajući da nije saglasan sa onima koji bi to preimenovali u Dan pobede:
Dan primirja nikako ne negira pobedu Srbije Foto: Kurir
– To što se praznik zove Dan primirja nikako ne negira pobedu Srbije u Prvom svetskom ratu, a i bilo bi neprecizno. Ukoliko druge države, objektivne pobednice Prvog svetskog rata, obeležavaju Dan primirja, sasvim je u redu da to radimo i mi. Pored toga, ako bismo kraj rata zvali danom pobede, što bi i faktički bilo netačno jer to jeste dan primirja, ignorisali bismo da su zapravo ključne stvari – diplomatska podrška za ostvarivanje srpskih ratnih ciljeva, teritorijalno proširenje, ujedinjenje Srba i stvaranje Jugoslavije – ostvareni nakon primirja. Ono što je u ratu učinjeno trebalo je potvrditi diplomatski i to se desilo krajem 1918. i tokom 1919.
Smatra i da je važno obeležavati ovaj praznik jer je prigodan način da se setimo nekih veoma sposobnih, odvažnih i požrtvovanih ljudi.
– Ne bi bila greška i da se praznik obeležava 13, a ne 11. novembra, jer imamo sopstvenu tradiciju i događaje na koju možemo da se pozovemo.
Ne žele da drže Nemačku na stubu srama
Istoričar Nebojša Damjanović kaže za Kurir da je 11. novembar i Dan primirja i Dan pobede.
Nebojša Damjanović kaže da je 11. novambar i Dan primirja i Dan pobede Foto: Kurir
– Razumljivo je da bar delimično ujedinjena Evropa ne želi da drži Nemačku na stubu srama i čitav vek kasnije. Najzad, Nemačka je važan član te zajednice. Za aktere političkih zbivanja sadašnjost je uvek važnija od prošlosti. Na kraju Prvog svetskog rata Srbija je pripadala pobedničkoj koaliciji. U novembru 1918. srpska vojska je, izvršavajući želju i poziv savezničke Vrhovne komande i na poziv Narodnih vijeća južnoslovenskih zemalja, stigla do slovenačkog prostora i Jadranskog mora – podseća Damjanović.
