Sve vesti iz Srbije na jednom mestu!

FAMOZNO: ČORBINE ČORBE REPLIKA

Vest je redakcijski adaptirala i sadržajno prilagodila redakcija E-Srbija.info

Iskoristiću priliku da Prijatelju – i mnogim drugim prijateljima (uključujući i neprijatelje) – skrenem pažnju da famozna ideja kojom se vodim – iako u kolumnama povazdan blebećem o političkim temama – nije „bistrenje politike“, nego fenomenologija jednog naopakog (indukovanog) mentaliteta i jedne naopake (anahrone) mentalne mape, zbog kojih ovdašnje politike jesu takve kakve jesu.

Glavna politička odlika te mentalne mape – obavezne za Srbe sve i svuda (svih vremena i boja) jeste totalni prezir prema onome što se uz malo muke može uraditi i nedremani napori i udarničko satiranje na ostvarenju nemogućih misija, što je Ćosić – poput seoskog rapalja koji prodao par volova, dokopao se para, napio se u mehani pa mu se učinilo da mu je svet do kolena – formulisao jednim od najvećih lupinga XX veka: „Mi možemo i ono što ne možemo.“

U tom smislu Prijatelj Studenata „savetuje“ studentariji da istraje u nemogućoj misiji strmopižđavanja Visokog Mesta koje komanduje pruski organizovanom strankom, suverenom gospodaricom kakvog-takvog sistema, dibidus nestranački, vansistemskim, često i antisistemskim performansima, prepičkavanjima sa ćacijima, nategnutim humorom i studentskom listom.

Za koju eminentni davači studentske podrške – ne i Prijatelj Studenata, nešto je on tu pogrešno pročitao – „s ponosom“ kažu da im je „svejedno ko će se na njoj naći“, a Jovana Vreme Gligorijević je čak otišla i korak dalje i rekla da će joj biti „svejedno ako joj se i 240 imena na toj listi ne bude svidelo“.

Ni Prijatelj Studenata, ni davači studentske podrške, ni studenti uopšte ne uzimaju u obzir – čisto sumnjam da znaju da to i postoji – faktor duboke cincarsko-kalburske čaršije, koji je devedesetih u pričuvi držala rezervnog Miloševića, Koštunicu, a od pre izvesnog vremena u pričuvi drži Koštunicu pod B. Lompara, kao garanta očuvanja kontinuiteta „srpske misli“, „srpskog stanovišta“ i bla, bla bla, znate priču.

Jesu vidovdanski studenti mladi, jeste da nemaju političkog iskustva, ali može li se biti toliko mlad i toliko politički neiskusan pa ne dokonati kakvu bi politiku mogao voditi (politički, ne književni) promoter (diletantske) poezije ratnog zločinca Karadžića i kuda bi ovo društvo mogao odvesti Lomparov srpski integralni pirinač, pardon – integralizam.

To što vidovdanska protestna masa Lompara nije – ako baš i ne zasula mućak jajima i trulim paradajzima, a ono bar izviždala – može značiti samo jedno: da je protestnim srcima bilo (i ostalo) blisko ono što Lompar govori. Precrtati „govori“. Napisati „bulazni“.

Sve u svemu, tektonski politički poremećaj nastao posle obrušavanja kobne nadstrešnice – koji je imao potencijal da iznedri kvalitativno različite politike – mic po mic ulio se u mutnu Maricu vidovdanske zavetnosti, tako da ovom društvu ne preostaje ništa drugo nego da čeka onu neočekivanu silu koja će doći niotkuda i rešiti stvar.

Podeli ovu vest prijatelju
Picture of Redakcija E-Srbija.info

Redakcija E-Srbija.info

Redakcija e-Srbija.info je informativni tim posvećen tačnom i objektivnom izveštavanju o događajima u Srbiji i regionu. Naš cilj je da čitaocima pružimo proverene i relevantne informacije svakog dana.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *