Sve vesti iz Srbije na jednom mestu!

FAMOZNO: POZITIVNA NESELEKTIVNOST

Vest je redakcijski adaptirala i sadržajno prilagodila redakcija E-Srbija.info

Koliko sam to samo puta čuo/pročitao i kad god bih to čuo/pročitao, nisam se mogao otrgnuti snažnom utisku da su oni koji ističu da nikad nisu bili članovi stranke veoma ponosni što NISU članovi stranaka. Takve dilbere/ke svojevremeno sam nazvao „iznadsituacionisti“.

Biti il’ ne biti član ove ili one stranke nije hamletovska dilema. Svedeno posmatrano, to je isto kao biti ili ne biti član biblioteke. Sa istim posledicama, osim jedne: ako nisi član biblioteke, nećeš moći da pozajmljuješ knjige (i da ih ne vraćaš). Ovo je još jedan prilog mojoj onomađašnjoj tezi da se sistem može menjati – i da se knjige mogu pozajmljivati – samo ako si unutar političkog/bibliotečkog sistema.
Džiberski bi bilo (mada ne bi bilo sasvim netačno) reći: Ako nisi član političke stranke, koji se onda qwrz pačaš u politiku. Naravno da nije nužno biti član stranke, politički aktivizam se ne iscrpljuje članstvom. I simpatizerstvom se može dosta toga učiniti. Ali ima tu jedno „ali“ koje političkim devojkama sreću kvari…

Simpatizerstvo mora (u stvari ne mora, ali onda nije funkcionalno) „simpatisati“ samo jednu stranku, i to je simpatisati na duge staze, saučestvovati i u strankinim usponima i padovima, a ne – kako se to kod nas radi – čim se stranka strmopizdi s vlasti, postati simpatizer nove vladajuće stranke. Tu praksu sam u jednoj od davnih famoznih kuhinjskih političko-filozofskih rasprava nazvao „selektivna negativnost“.

Raspravom sam hteo da kažem da takva simpatizerstva iz računa ne vrede ni pišiva boba. To jest, da vrede samo dok je stranka – nazovimo je X – na vlasti. Evo do čega dovodi selektivna negativnost. Čim se stranka X strmopizdi s vlasti, pre nego što svoje simpatije pokloni novoj vlasti, bivše simpatizerstvo uvalja u govna. Niko nikad nije imao toliko simpatizera kao najveći sin naših naroda i narodnosti i niko nije posut s više govana nego Tito, kad su se simpatizeri – a među njima i neki istaknuti članovi SK – posle pet-šest godina konačno uverili da je stvarno mrtav, a ne da se pretvara.

U međuvremenu se na histeričnoj (pret)političkoj sceni pojavio novi parapolitički fenomen koji sam provizorno nazvao „pozitivna neselektivnost“, koji se u pojavnosti manifestovao bojnim pokličem simpatizera i davača studentske podrške: „Svejedno nam je ko će biti na studentskoj listi“.

To ne bi bilo svejedno – niti bi na dobro izašlo – sve da ekipa s koca i konopca koja će se naći na listi zna ponešto o politici, što – na osnovu spiska procurelih imena – uopšte neće biti slučaj.

„Politika“, recimo, Mila Lompara, nije politika, nego halucinacija, politika, opet, Jova Bakića (i on je na nezvaničnom listingu) takođe nije politika, nego halucinacija sa obrnutim predznakom. Politike ostalih persona dramatis koje su procurile u javnost takođe su ili halucinantne, ili nepostojeće. U čekanju na pojavu stvarne politike, srdačno vaš, Uncle Bas.

Podeli ovu vest prijatelju
Picture of Redakcija E-Srbija.info

Redakcija E-Srbija.info

Redakcija e-Srbija.info je informativni tim posvećen tačnom i objektivnom izveštavanju o događajima u Srbiji i regionu. Naš cilj je da čitaocima pružimo proverene i relevantne informacije svakog dana.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *