SAOPŠTENO JE: Most RSE: Koliko je medija pod kontrolom vlasti u Srbiji, a koliko u Hrvatskoj?

U Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o slobodi medija u Srbiji i Hrvatskoj. Sagovornici su bili Željko Bodrožić, predsednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije, i Hrvoje Zovko, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva.

Bilo je reči o tome kakav je odnos vlasti prema medijima, koliko je medija pod kontrolom vlasti u Srbiji, a koliko u Hrvatskoj, kako su nezavisni novinari u Srbiji izloženi pritiscima, pretnjama i progonima, a u Hrvatskoj sudskim tužbama funkcionera i drugih moćnika koji nastoje da ih uplaše i ućutkaju, da li u Hrvatskoj postoji podela na režimske i nezavisne novinare kao što je to slučaj u Srbiji, kako tabloidi u Srbiji raspisuju poternice za onima koji kritikuju vlast i zašto toga nema u Hrvatskoj.

Razgovaralo se o tome koliko vremena na televiziji provodi predsednik Srbije Aleksandar Vučić, a koliko premijer Hrvatske Andrej Plenković, kakav je odnos medija u Hrvatskoj prema ultradesnici i fašističkoj ideologiji, a kakav u Srbiji, da li ratni zločinci gostuju na televizijama, koliko je javni televizijski servis dostupan opoziciji u Srbiji, a koliko u Hrvatskoj i zašto se ljudi zaposleni u medijima, koji u službi vlasti, ne mogu zvati novinarima.

Omer Karabeg: Kakav je u Srbiji odnos vlasti prema medijima?

Željko Bodrožić: U jednoj reči neprijateljski. Na ivici je da potpuno postane sličan onom iz devedesetih kada su neki novinari i likvidirani. Imamo neprestane napade na nezavisnu medijsku scenu. To se je u prvim godinama vlasti naprednjaka najpre ogledalo u finansijskim pritiscima da bi, kako je vreme odmicalo, nezavisni novinari sve više bili izloženi bezbednosnom riziku. Da ne govorimo o tome da im je potpuno onemogućen pristup javnom novcu jer na lokalnim, regionalnim i republičkim konkursima novac dobijaju režimski mediji. Zbog svega toga neki novinari su poklekli i postali deo ogromne propagandne mašinerije koja je u službi Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke.

Omer Karabeg: Kakav je u Hrvatskoj odnos vlasti prema medijima?

Hrvoje Zovko: Situacija je neusporedivo bolja nego u Srbiji. To nam naravno nije neka utjeha. Ovdašnja vlast ima priličan utjecaj na situaciju u kojoj je medijski sektor u Hrvatskoj podosta devastiran. Hrvatska radiotelevizija je pod izravnom kontrolom vladajuće stranke mada se u nekim udarnim emisijama kao gosti pojavljuju i oporbeni zastupnici.

Problem je premijer kao najmoćnija osoba u državi koji ima potrebu često docirati medijima i tumači im što su, a što nisu teme. Prema indexu medijskih sloboda Reportera bez granica iz prosinca 2025. Hrvatska je doživjela pad od 12 mjesta i praktički se je prvi put našla u kategoriji zemalja sa teškom medijskom situacijom.

Poseban problem su SLAPP tužbe koje su način zastrašivanja novinara, medija i pripadnika civilnih organizacija. Postoji nekoliko kategorija ljudi koji podižu te tužbe. Najčešći tužitelji su političari. To su serijski tužitelji. Pomenuo bih Milijana Brkića, bivšeg potpredsjednik HDZ-a i potpredsjednika Sabora, koji je u jednom momentu imao preko 30 tužbi protiv novinara i medija.

Prije šest, sedam godina u vrijeme ravnatelja Kazimira Bačića Hrvatska radiotelevizija podigla je 36 tužbi protiv vlastitih novinara, novinarskih udruženja i drugih medija sa odštetnim zahtjevima od preko 300.000 eura.

Foto: Printscreen/N1

I Sveučilište u Zagrebu u vrijeme kada je rektor bio Damir Boras dizalo je tužbe protiv novinara i medija. Tu su i razni tajkuni, ali i suci i sutkinje. Naravno da ima sjajnih sudaca i sutkinja i sjajnih presuda u korist novinarske struke, ali postoje i suci koji su, da tako kažem, tužibabe.

Recimo, Ivan Marković, sudac Županijskog suda u Zadru, podigao je 26 tužbi protiv novinara i medija. Hrvatska je dvije godine zaredom imala neslavnu titulu šampiona u SLAPP tužbama na evropskoj razini. Jedne godine šampion je bila Hrvatska radiotelevizija, a druge Zvonko Vrban, predsjednik Županijskog suda u Osijeku koji je pored ostalog tužio i našeg istaknutog kolegu Dragu Hedla i redakciju Telegram. To su bili odštetni zahtjevi od po stotinu tisuća eura i više. Prema podacima Hrvatskog novinarskog društva mi u ovom trenutku imamo najmanje 696 tužbi od kojih je veliki broj SLAPP tužbi.

Cilj tih tužbi je iscrpljivanje, zastrašivanje i nametanje cenzure. A da ne govorimo kakav to ima stravičan efekt na medije na lokalnoj razini gdje jedna presuda može značiti ključ u bravu. Ali bez obzira na sve to, zahvaljujući hrabrim novinarkama i novinarima, u Hrvatskoj je veliki broj moćnika bio smijenjen i morao je otići s funkcije upravo zbog njihovih istraživačkih tekstova. Veliki broj ministara u zadnjih 10 godina u mandatu gospodina Plenkovića otišao je sa funkcije zbog pritiska javnosti nakon tekstova naših kolegica i kolega.

Poanta je u tome da političari uopće ne razumiju ulogu medija. Uloga medija je da izvještavaju u interesu javnosti, a ne da budu njihov servis. S druge strane, moram da kažem da Hrvatsko novinarsko društvo ima jako dobru suradnju s policijom. Policija u velikom broju slučajeva odradi svoj dio posla, a onda stvar zapne u bespućima pravosuđa. Ali prema nekim presudama to je počelo da se mijenja, ali sporo.

Omer Karabeg: Kako se u Srbiji policija i pravosuđe odnose prema napadima na novinare, a često ima i fizičkih napada?

Željko Bodrožić: U Srbiji novinari moraju da strepe od državnog aparata. Jer policija se poslednjih godina pretvorila u pretorijansku gardu i ne štiti ni građane, a ni novinare kada su napadnuti. Naprotiv, nakon pada nadstrešnice i pogibije 16 ljudi u Novom Sadu zabeleženo je mnogo policijskih napada na novinare. Očigledno postoji sinhronizacija između navijačkih grupa i huligana i policije kada su u pitanju napadi na studente, demonstrante i novinare.

A kada neki slučaj dođe na sud, onda nastaje problem sa tužilaštvom jer je u tužilaštvu kao i u policiji manji deo ljudi voljan da radi profesionalno. O tome govori činjenica da su od stotinu i nešto predmeta napada na novinare samo jedan ili dva imali sudski epilog. Mi