Dabro, loš, zao

Od cijele napete parlamentarne krize i izvanrednih izbora, da skratim, ispao je na kraju samo klasični, mlohavi hrvatski „Dobar, loš, kao“. Po prilici kao da su Eastwood, Wallach i van Cleef na vrhuncu drame s pustog groblja Sad Hill otišli u obližnji saloon na štrudle i topli kakao. „Dobar, loš, kakao“. Tko bi zaboga to gledao?, zapanjeno bi vrisnuo producent, ni sam ne vjerujući što je upravo pročitao u scenariju, i ne bi siromah ni slutio koliko će ljudi šezdeset godina kasnije zaista gledati to sranje. Žali bože para i vremena. Pametnije bismo vrijeme potrošili da smo umjesto tog štrudl-westerna dva dana gledali usporenu snimku utakmice Dinamo-Genk. „Dobar, loš, jao“.